Post by Dodo ByrdPost by BBBOn Tue, 2 Dec 2014 02:04:14 -0800 (PST), Dodo Byrd
Znam ja Savo o čemu ti pričaą. Ja čitav ľivot, između ostalog, sviram po
prostorima u koje se jedva natiska 40-50 ljudi. To su mi najdraľe svirke jer
su defakto publika i izvođači jedno. Kad izađeą iz takvog prostora imaą
osjećaj da ti je cjelo tjelo ispunjeno dimom. Naravno da tada pati čitav
organizam, al' 'beą ga, takav je blues.
Nije istina da se čovjek mora trovati duhanskim dimom jer je tada
blues bolji ... ipak većina glazbenika NE puši dok svira ... puše samo
oni koji ne poštuju tuđe ni svoje tijelo i zdravlje ... to još nije
100% uređeno ali će biti, siguran sam ...
Zaista je istina da su pljuge i pivo sastavni deo bluesa!
Većina blues izvođača pije dok svira (uglavnom između numera), a neki istina
malobrojni i puše na sceni.
Ne znam zakon napamet, ali u svim prostorima gde je ne znam koliko ljudi
zabranjeno je pušenje. Ja o tome ne razmišljam jer ne pušim, a duvan mi
(generalno) ne smeta pa mi je svejedno. Poznajem izvođače koji sviraju u
zadimljenim prostorima i retko menjaju žice. Ja sam primetio da je što je
bolji instrument to se ređe menjaju žice, preciznije dugo radi zaista dobro
i ne dobija onaj tupi ton debelih žica.
Savo, električne i akustične gitare su dva različita svijeta. Na električnoj
gitari ne mjenjam žice po dvije godine. Istina ne sviram je toliko koliko
akustične, ali svejedno singlovi na njoj nikada ne tumpaju zvuk (Govorim o
stratolikom Ibanezu SA serije), Još ako dodam kakav drive uopće nema problema.
No sa akustarama je sasvim druga priča. Od ovih mojih 6 akustara (među njih
računam i Ibanez AF75 jer sam ga opremio piezzo mostom, a i defakto je
akustara sa F rupama). Na njima se žice ponašaju sasvim drugačije nego li na
električnoj
gitari.
Najosjetljiviji je Ovation koji je i najskuplji. Kod njega basovi najprije
postanu tumpasti. Ja to pripisujem plastičnoj rezonantnoj kutiji. No sa novim
žicama ima jedinstven zvuk strašnog karaktera. Njega sada uglavnom svira moj
sin i žice se mjenjaju svaka dva mjeseca.
Najbolje reagiraju dvije Yamahe. FG340 je dreadnought gitara i nju sviram samo
po doma. Ona ima širok zvuk s bogatim basom i jasnim treblima, uglavnom odlična
za svirat ritam trzalicom. Odlično reagira na slide i uglavnom je naštimana na
neki od alternativnih štimova. Na njoj mjenjam žice svakih 6 mjeseci, ali ona
nije toliko u prometu.
Yamaha FPX300 je puno finiji stroj. Napravljena za fingerpicking sa OM tjelom
i vratom klasične gitare (ali za metalne žice) je zaista gitara za široku
primjenu. Iako sound, kao kod svih Yamaha, malo vuče ka konfekcijskom ova
ima
karakter, toplinu i dubinu. Opremljena je piezom i kondenzatorskim mikrofonom
i zvuči raskošno i na suho i na struju. Ona je rezervna radna gitara i na njoj
mjenjam žice svaka tri do četri mjeseca.
"Simon&Patrick Woodland folk pro a3t hg" mi je trenutno prva radna gitara i ona
je u pogonu najviše. Ima malo 00 tjelo i defakto je kopija Gibsona L-00.
Ima stvarno odličan sound kad se svira prstima i na njoj žice mogu trajati dok
god se mogu naštimati, ipak mjenjam ih svaka 3 mjeseca.
Fender FR50CE je resonator i to je kategorija za sebe. Namjenjena je za slide i
sa njim najbolje zvuči. Uvijek je naštimana u otvorenom G. Kao svaka slide
gitara i ovaj Fender voli malo starije i tumpastije žice, pa ih mjenjam jednom
godišnje.
I konačno već spminjani Ibanez AF75, jazz gitara sa F rupama kojoj se raspon
zvuka može definirati od onog mekanog i toplog jazz zvuka do pravog rockabilly
zvuka sa laganim crunchem. Iako je zapravo električna gitara ja je tretiram
kao akustaru i na nju stavljam žice za akustaru, jer mi žice za električnu
zvuče previše kaugumasto. Na njoj žice mjenjam jednom do dva puta godišnje,
prema potrebi.
Samo orjentacije radi da velim da sam na "radnim gitarama" u vrijeme kad je
pušenje bilo dozvoljeno svuda žice mjenjao jednom mjesečno.
Volim zvuk akustare, ali imam samo jednu i to lošu i meni jako neudobnu.
Verovatno ima više od godinu dana da je nisam uzeo u ruke. Žice na njoj su
potpuno nove, ali propadaju i stajanjem.
Nekada sam menjao žice često i uživao u tome, a sada sam se jako sam ulenjio
i mrzi me da menjam žice. Jednu gitaru sviram svakodnevno, a žice nisam
promenio najmanje 8 meseci. Onda kažem sebi da ću da častim gitaru i da ih
zamenim pa zatim sledi ono čuveno ajde ne moram danas, sutra ću! To sutra
bude malo sutra! Zapravo ona svira odlično i ovako -:)!
Naravno da žice propadaju stajanjem. Možda čak i više nego kad se svira na
njima, naročito u onim "kasnijim" periodima. No svakodnevno sviranje se
razlikuje od svirača do svirača. Netko svira dnevno 15 minuta, a moje dnevno
sviranje znači 2 do 5 sati sviranja svaki dan. Jasno je da se u takvim