Post by Dodo ByrdOvo je priča koju stalno ponavljam. Naime u svojoj dugoj gitarističkoj karijeri
sam imao prilike svirat na petnaest, dvadeset stratova i telaca. Govorim o
Fenderu. Sve su to bile relativno skupe gitare "Made in USA".
Od njih toliko svega dvije su imale ono nešto, sve ostale su bile u rangu
Yamahe, Ibaneza i sličnih brandova, ali im je cjena bila kao i za ove dvije
posebne.
Svirao sam i na nekoliko Squiera. Jedan Japanac iz 1980 (još nagovaram ženinog
bratića da mi to proda) koji je stvarno poseban.
Spominjao sam i Zamba iz The Trio koji ima pravog Strata, a kupio je i jednog
Squiera. Gotovo da nema razlike među njima, osim cjene koja je otprilike 1:5.
No nije stvar bitno drugačija ni kod drugih proizvođača. Imao sam priliku
istovremeno probati Gipson LP Studio koji je tada koštao nekih 10 kila kuna,
i Epiphone LP koji je koštao oko tri soma. Epi je prema mojim kriterijim bio
daleko bolja gitara.
----------------------------------------------------------------------------------------------------
Opet ne mogu da se u potpunosti složim sa tobom bez obzira na tvoje
ogromno scensko iskustvo. Fender i Gibson svakako naplaćuju i ime, ali
meni je to savršeno normalno. To su pioniri, to su firme koje su mnogo
uložiče u razvoj i to mora da se sa jedne strane ceni, a sa druge i
plati. Japanske Yamahe i Ibanezi su odlične gitare i tu nema sumnje.
Strat/Telac/LP/335 su jednostavno drukčije gitare i sviraju drukčije.
Među Fenderima/Gibsonima ima boljih i lošijih komada, ali baš lošeg USA
Fendera ili Gibsona još nisam svirao. Poslednih godina mi je prošlo kroz
ruke sigurno stotinak Gibsona od najjeftinij do najskupljih. Ne u
radnjama već privatno ili u mojoj kući, a dobar broj je prošao i scenu.
Svi do jednog su bili odlične gitare. Takođe kod onih boljih Fendera tipa
avri, CS nisam našao loš komad. Ima propusta i kod ovih brendova to je
tačno. To ne pravdam jer su to jako skupe gitare. Baš sam pre neki dan
probao novog Classica kod koga su žice pomerene prema tankoj e strani. Ne
ulazim u to da li im je pobegla mašina, ne valja bridge ili ne znam šta,
to je jednostavno nedopustivpropust. No servis to ispravlja ili menjaju
gitaru. Ovo nije osporavanje jeftinijih brendova. Imao sam ja odličnog
češkog Epiphone LP koji je radio dobro. No svi do jednog Epi LP sviraju
mutno, slaba im je elektronika, prekidač recimo samo onako opali i
slično. Kod Gibson Studia nije bilo tih problema.
Gibson i Fender su imali tu sreću da su im gitare izgledale, i izgledaju i
dan
danas strašno sexy. Pogledaj fotke gitarista iz svih perioda sa LP-om,
SG-om,
Stratom ili Telcem, Jazz ili Precision basom, svi odreda izgledaju
privlačno
i sexy iako svi nisu ni izdaleka lijepi ljudi. Drugačije je sa jazz
modelima
koji su prethodili ovim solid bodyima. Iako Gretch, jazz Gibsoni, Framusi,
stari Epiphoni, D'Angelico, Hagstromi, Danelectro i da ne nabrajam
izgledaju
graciozno sa svojim F rupama, te gitare jednostavno nisu ni izdaleka toliko
sexy kao solidbody Gibsoni i Fenderi. S druge strane Fenderi su gitare s
brzim vratovima (iako su ih danas mnogi proizvođači nadmašili) i to je u
vrijeme
kasnih šezdesetih i ranih sedamdesetih kada je brzina gitarističkog
sviranja
postala jedan od glavnih kriterija dobre svirke bio presudan faktor.
Još jedna velika prednost Fendera je to da si mogao mjenjati elektroniku po
želji bez da diraš drvo jer je sve zapravo smješteno na pickguardu.
Postoji i činjenica, potez Fendera koji mu je donio konačni primat u
svijetu
električnih gitara, da je poklanjao svoje instrumente i pojačala gotovo
svim aktualnim zvjezdama i tako postigao da klinci bjesomučno kupuju Fender
proizvode ne bi li zvučali i izgledali kao njihovi heroji.
Prije par godina sam si kupio vrlo povoljno Fender FR50CE rezonator.
Vjerovatno
si ga vidio na mom youtube-u. Gitara nije bog zna što ali meni je korisna
za
svirku u otovrenom G i sa slideom da ne bih morao preštimavati neku drugu
gitaru
kad me uhvati želja za bluesom i slideom. S vremena na vrijeme nosim tu
gitaru
na svirke kada sviram sam. Čisto da razbijem monotoniju i jednoličan zvuk.
Svaki puta se neki klinac zaljepi za logo na headstocku iako pokraj tog
Fendera
redovito stoji druga, bolja i bar duplo skuplja gitara.
--
www.youtube.com\loveandjazz
-------------------------------------------------------------------------------------------------
Gibson i Fender su pre svega jako kvalitetni instrumenti. To znači da će
raditi godinama i decenijama bez promene čivija, pragova, potenciometara i
slično, da će pouzdano da rade i kada muzičari sviraju Novu godinu na
otvorenom na -8 C ili na letnjem festivalu na +35 C, neće se savijati,
uvijati, raštimavati islično. Moj drugar je profesionalni muzičar više od 40
godina i 15 godina je neprestano svirao Gibson LP Custom, a da pragovi nisu
ni blizu zamene, nikada ništa nije menjao na gitari. Takođe mu je i Strat
star oko 40 godina u istom fazonu, jedino je menjao pragove. Moj omiljeni
Joška Boček i dan danas svira onog njegovog crnog Customa koji je star
gotovo kao i on :)! To je odraz kvaliteta. Yamaha i Ibanez nemaju modele
koji zvuče identično, a i muzičarima i konzumentima je taj ton u ušima jer
su ga stvorili muzičari velikani. Pravili su muziku koja je odgovarala tim
instrumentima. Nije sporno da je naročito Fender radio odličan marketing,
nije sporno da je to vreme sjajnog dizajna svega pa je recimo coca-cola
napravljena u stilu ženskog tela itd. Ne misliš valjda da je slučajno što je
ceo svet prihvatio njihove gitare kao standard, kao etalon!? Nisu vrhunski
muzičari majmuni, znaju oni odlično šta je i zašto najbolje. Znam da su
mnogi pop/rock/blues muzičari plivali između mnogih modela pa se na kraju
vratili Fenderu i Gibsonu.