Post by Dodo ByrdPost by WanjaPost by Dodo ByrdZašto onda misliš da nas ne veseli raznolikost i da mi ne uživamo u širokoj paleti muzike?
Iako osobno ne vidim nikakvu vezu između ovoga pitanja i glazbenog ukusa.
Iz razloga sto ja 90% glazbe mogu slusati, a dobar dio i istinski volim, dok obrat ne vrijedi.
Vi se u 90% "moje" glazbe davite. =)
Eto, onda se ljutiš kad ti kažem da si mlad.
Mi kažemo da nam se nešto ne sviđa, da nas ne impresionira ili jednostavno
nam se više ne diže na takvu glazbu, a ti odmah to protumačiš kao da se davimo.
Još nisam upoznao niti jednog glazbenika koji se ne pali na virtuoznost, ali
s godinama kako se i sami razvijamo i napredujemo ta virtuoznost dobiva sasvim
drugačiji okvir, primjećujemo detalje koje prije nismo i postaju nam važne
stvari koje su nam prije izgledale kao "dosadne stvari za starce".
S godinama jednostavno shvatimo da biti virtuoz znači znati odbaciti sve ono
što ti skreće pažnju, sve one nebitne detalje i ostaviti samo golu i čistu istinu.
Ovaj čas mi na pamet padaju kao primjeri izuzetne virtuoznosti pjesme "Ain't no
sunshine" Billa Withersa, ili virtuozna dramatičnost dylanove Hurricane.
Znam da su tebi vjerovatno ubojito dosadne, ali kad jednom budeš razumio da je
daleko najteže napraviti zanimljivu pjesmu sa dva tona onda ćeš i razumjeti naše drugačije kriterije.
Ma, dok god imaš prostora za učenje i rast, vrijedi ostajati uporan.
Stvar je u tome što je jezik vrlo siromašna tvorevina. Jezik će teško
prenijeti percepciju jednoga čovjeka drugome tako da ovaj potpuno
razumije prvoga. Da bi se percepcija prenijela točno, drugi ne smije
biti različit od tebe.
Toliko su nam različiti sustavi vrijednosti i percepcija 'istina' da o
tome teško da ima smisla razgovarati. Rezultat pokušavanja približavanja
često je sukob i nerazumijevanje. Nesporazum je zapravo prava osnova
komunikacije. I nije obavezno da se sto posto razumijemo. Inače bih ja
morao ići na nogometne utakmice i još uživati u njima.
Oću reć, imam pravo na svoju percepciju, odnosno imam pravo na svoju
trenutnu razinu svog razvoja. Ne moram bit ni guru pametnjaković niti
budala konj. Smijem bit tamo gdje mi je trenutno mjesto i nitko mi
zapravo nema pravo reć da nemam na to pravo... osim mene samoga... i
onih koji su na tom stupnju svijesti da misle da imaju to pravo :-) .
Evo saću prestat srat.
Evo, još samo malo.....
Ovi redovi namerno su ostavljeni prazni....
Volim vidjet čovjeka koji je svjestan svoje pozicije. Volio bih vidjet
nekog novokomponiranog koji kaže: "ja znam da je glazba koju slušam
kulisa za folk partije i svrha joj je da se proda žuja dobro potkoženim
a sirovim mužjacima i njihovim debelim sponzorušama. Svjestan sam toga,
ali meni je neovisno o tome turbofolk super jer....blablabla". Iskustvo
mi pak govori da slušači turbofolka ne mogu sročiti tako složenu rečenicu.
Tonson je kulisa za lažne patriote. Možda netko uživa u njegovim hevi
gitarama, ali ja bih ostao po strani. Naime, em me nerviraju lažni
patrioti, em me nerviraju hevi gitare, em me nerviraju ustaše, em me
nerviraju sirovi novokomponirani bogatuni ..... nije moj par kobasa.
I moram reć, ne vidim vezu između gitare i muzike. Isto ko što ne vidim
vezu između rada i novca. Gitara je (za mene) disciplina, instrument.
Muzika me (za mene) .... nešto drugo.
Ostavit ću ovaj tekst ovako, bez osobite poante.