Post by kobacRazumijem sto govoris ali mislim da si samo djelomicno u pravu. Dok god su
neke stvari tipa odvajanje otpada ostavljene ljudima na dobru volju, samo
manji dio populacije to i cini. Kad dobeses zakon po kojem im se to
neposredno isplati odjednom to cini velika vecina.
Zakon o PET ambalazi je preko noci sklonio tu vrstu smeca s ulica.
Ma u pravu si, sve što govoriš stoji.
Ali, opet, da bi se zakon uspješno provodio neophodno je i ono o čemu ja
govorim. Zakon o PET ambalaži je bilo nemoguće provesti u djelo prije
nego se stvorila infrastruktura, sustav otkupa, prikupljanja, prijevoza
i recikliranja. A što se svijesti tiče, pa zar ne slušamo cijeli život o
štetosti plastike po okoliš, još smo kao djeca u školi učili da
plastičnoj boci treba 1000 godina da se razgradi u prirodi. Na izletima
su nam tete i u čiteljice govorile da ne bacamo otpad i plastiku svuda
okolo, odvratno nam je vidjeti plastičnu bocu kako pliva u moru, jezeru
ili rijeci ili je bačena negdje sa strane puta i u sebi odmah pomislimo:
"Kakva seljačina je ovo napravila".
Našim roditeljima (većini njih) 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća
nije bilo uopće sporno bacit bocu ili najlon kesu u more ili negdje u
šumi, njima tada još nitko nije usađivao tu svijest o štetnosti otpada.
Bilo im je bitno samo vizuelno, da se smeće ne vidi. Ja se sjećam kao
dijete kad bih bio na ljetovanju kod bake i djeda na otoku da se smeće
bacalo u more, jer se nije imalo gdje drugdje bacit. Na manjim otocima
nije uopće postojao sustav odvoza i zbrinjavanja smeća. Jednostavno bi
djed i otac svaki dan kad bi barkom išli baciti mreže ponijeli sa sobom
smeće i bacili ga u more kad bi malo odmakli od obale. I oni u tome nisu
vidjeli ništa sporno. Zamisli da danas netko napravi takvo nešto!
Razapeli bi ga, prvi oni koji su to još do prije 40 godina i sami
radili. Ali, da je netko tada trenutno donio zakon da je zabranjeno
bacati smeće u more, zakon ne bi bio provediv, jer nije postojala
infrastruktura a ni svijest o pogrešnosti bacanja smeća u more. Sve bi
ostalo mrtvo slovo na papiru.
Trebalo je skoro 40 godina postepenog razvijanja svijesti i izgradnje
infrastrukture da bi se došlo do toga da danas nikome od domaćih otočana
više ne pada na pamet da i papirnatu maramicu baci u more. Pa oni od
čistoće tog mora žive, bilo kroz turizam ili ribarstvo.